Ima nas puno za koje bi ljudi rekli da smo jugo-nostalgičari. Ali čak i oni koji to nisu, sigurno se rado sjećaju nekih proizvoda iz stare Jugoslavije. Između njih su svakako i satovi Darwil. 

Izuzetno veliku sentimentalnu vrijednost imaju, što mislim da je jako bitno ukoliko bi se Darwil htio ponovo priključiti tržištu. Odnosno da krene u proizvodnju sa istim brendom, mislim da je to odlična odskočna daska jer sama kupovina kod većine ljudi kojima su satovi na listi za kupnju, taj sentimentalni poticaj je nešto što je jako bitno. 

Sama ta priča koja prati to moje djetinjstvo, u ovom trenutku, možda se i ne bih odlučio za kupovinu Darwila ako bih uveo razum u cijelu priču, ali ako bi ti satovi napravili nešto interesantno i kvalitetno pod istim imenom, vjerujem da bi to moglo napraviti ozbiljan proboj na tržištu.

To je neki srednji sloj društva, netko tko je želio i volio satove, želio nešto kvalitetno, što dolazi sa brendom. Mislim da je Darwil bio radni, više nego ekskluzivni sat. Stavio bih ga u srednji rang, sat za srednji sloj društva koji je želio funkcionalnost, a ne Omegu koja je bila stvar prestiža.

Ja bih bio zainteresiran, ali mi moraju prodati interesantnu priču koja ide uz sam sat.  Sam brend kao brend, i taj dio sentimentalnih vrijednosti postoji. Želio bih da čujem zašto su to sve ponovo pokrenuli. Želio bih da čujem da će svoje mehanizme prebaciti u ono što se danas traži, to su ti automatski satovi, napraviti neke hibride i sa druge strane ostati dosljedni sebi i da ti satovi imaju oblike i funkcionalnost kakve su prije imali. Nešto po principu VW koji je probio tržište sa novom bubom, znači da ima obrise i sve što je imala ona stara kao što je ona bila, kao što i Darwil jest, ali da mu daju taj neki zaokret i da naprave nešto novo na staroj bazi.…